Komponente dizalice topline ili klima uređaja ne mogu raditi bez radne tvari koja u njima cirkulira, a koja se koristi kao medij za prijenos topline. U praksi se kao radne tvari još uvijek najčešće koriste freoni, iako danas postoje i dizalice topline/klima uređaji koji koriste alternativne – najčešće prirodne radne tvari (amonijak, ugljikov dioksid, propan i sl..). Freoni su općenito kemijski spojevi drugih kemijskih elemenata, a u sustavima s kompresorskim tehnologijama hlađenja intenzivno se koriste radi vrlo dobrih termofizikalnih osobina zahvaljujući kojima, u relativno maloj količini i pri promjeni agregatnog stanja iz tekućeg u plinovito i obrnuto, mogu ostvariti značajne rashladne učine.
Freoni su u počecima bili spojevi klora, fluora i ugljika (CFC), u sljedećoj fazi vodika, klora, fluora i ugljika (HCFC), a nakon početka primjene propisa o zaštiti ozonskog omotača iz freona je uklonjen klor, te su od tada do danas u praksi najčešći freoni kao spojevi vodika, fluora i ugljika (HFC).
Ovisno o kombinaciji navedenih kemijskih elemenata freoni imaju različite kemijske sastave, te ih je radi toga u primjeni veliki broj različitih oznaka. U komercijalnom korištenju uobičajeno se koriste „amerikanizirane“ oznake koje počinju slovom R (refrigerant) koje ne daju direktnu informaciju o kemijskom sastavu. Poznajemo tako R410a, R134a, R407c i sl.
Nakon početka primjene propisa vezanih uz umanjenje stakleničkog efekta i globalnog zatopljenja (u EU od 2015.) u praksi su sve češći freoni s umanjenim udjelom floura koji pripadaju HFC ili novijoj HFO skupini radnih tvari (R32, R454b, R513a i sl.).
Freoni ranijih skupina su pri uobičajenoj primjeni nezapaljivi i netoksični, dok se freoni novije HFO skupine svrstavaju u kategoriju minimalno zapaljivih radnih tvari radi koji je potrebna nešto veća pažnja pri manipulaciji kod većih količina. Faktori rizika u ovisnosti o količini punjenja nalaze se u priručnicima i uputama za ugradnju ovakve opreme.
Štetnost današnjih freona po okoliš iskazuje se tzv. GWP koeficijentom ili potencijalom. Ovaj broj govori koliko je puta 1 kg radne tvari štetniji po atmosferu u odnosu na 1 kg CO2. Osim navedenog kod procjene štetnog potencijala u primjeni je iz GWP-a izvedena vrijednost kojom se sadržana količina radne tvari u pojedinom uređaju iskazuje kao ekvivalentno punjenje u tonama CO2 koje bi, ispušteno u atmosferu polučilo jednako štetan učin.